četvrtak, 8. prosinca 2011.

Moj miran san jos uvijek se ne moze staviti na istu vagu sa stvarcicma koje bih morala placati na rate

Juce samo Junior i ja izasla u kupovinu. Pridruzili su nam se i moje prijateljice sa svojom djecom. Krug po najvecem shoping centru u gradu je zavrsen sjedenjem  u rastoranu sladoleda. Sjetim se svog djetinstva i izlazaka sa roditeljima. Fino je gledati svog potomka da je zdrav i sretan. Ovaj put on je svoju radost nasao u skupljanju karti poznatih fudbalera. Znam da bi mu mogla priusititi mnogo vise od ovog sto mu sad pruzam ali se bojim da nece nauciti lekciju koju sam ja morala uciti naglavacke i preko vode muka.
Svi mi ponekad obolimo od manije kupovine i trcanja za novom garadarobom, cipalama, kozmetikom ili tehnikom. 
Ako udjete u kupaonicu danasnje zene ili muskaraca pronacicete na desetine boca rasnih sampona, kozmetickih proizvoda i kojakvih manje potrebni stvarcica. I ne moze covjek da se neupita da li mi sve to treba. Ja sam, kao i vecina, na takvu vrstu pitanja iz navike gotovo uvijek odgovorala kupovinom. Bia sam rasipnik na veliko. Svoju kratkovjecnu srecu sam nalazila u gomili stvari. Prije odprilike sest godina sam se promijenila preko noci. Jedinu srecu covjek moze naci ako ima miran san i zadovoljni ste sami sa sobom. Rekla bih, smatrate da ste uspjeli u zivotu. Uspjeh je subjektivna stvar. Nikakva svjetska mjerila i niko vam ne moze donijeti uspjeh ukoliko se sami ne smatrate uspjesnim.
Godinama nastojim da pojednsotavim stvari u svom zivotu do krajnjih granica.  Nastojim da se oslobodin nepotrebnog i viska. Sve je to puko bacanje para, gubljenje vremena u odrzavanju tih stvari i uzaludna trka za srecom. Kvalitetan nacin zivot ne vjerujem da se moze naci u ogromnin shoping centrima. Sav taj umor za par stvarcica.
Zasto bih imala 15 pari cipela kad su mi dovoljna dva para? Zasto je moja mati morala imati 5 servisa za rucavanje, a sve smo mogli obaviti sa jednim??
Zasto moram posjedovati toliki zlatni nakit ako svakodnevno koristim samo nausnice? Treba li mi luksuzniji auto radi komsija ili radi moje koristi?Ili mozda sve stvari mogu obaviti gradskim prevozom, biciklom?  Zasto moram imati trospratnicu kucu kad mi je dovoljan i stan od 70 kvadrata? Zasto moram imati markiranu odjecu kad mi je kvalitet obicne sasvim zadovoljavajuci?
Jedne noci sam donijela odluku da ne moram imati nista sto mi odista ne treba. Okrenula sam se u suprotnom smjeru potvrdjujuci da jos uvijek vazi ona izreka da ako zelis biti sretan i uspjesan moras raditi suprotno od onoga sto drugi rade. Bio je dug put ucenja kako priustiti kvalitetu zivota onoliko koliko ti novcanik dozvoljava.
Nece me zabrinuti tudja misljenja glede mojih finansija. Ja volim zivot na svoj nacin.  Neka ti sto se cude zive radeci za robu koju kupuju nakon svake zesce tv-reklame. Ja necu  jer moj je miran san jos uvijek  se ne moze staviti na istu vagu sa stvarcicma koje bih morala placati na rate.
Mislim da mi sad sljedi period zivota kad bih morala svog sina uputiti u svijet ekonomije.

pisano 27.11.2011

ponedjeljak, 14. studenoga 2011.

U potrazi za mirom





Subota u pozoristu
Cijelu subotu sam bila kao da je neko ukljucio struju u mene.
Smiri se.
Nadji mir.
Nadji mir u sebi.
Ti ne moras nista ako ne zelis. Sasvim si dovoljna ovako.
Ponavljam ove recenice u sebi kao vjernik na molitvi i skacem po pozornici tako da nogama udaram u guzicu.
Tog mira o kome svi pricaju nema.
Razmisljala sam da je potpuno cudno kako neke zgrade ili mjesta dijeluju na mene.
Ova pozorisna ima poseban utjecaj na mene.
Nimirne misli me nisu napustale, a iz ove koze ne mogu nikamo.
Na polovini predstave pomislila sam da sam nasla nesto sto se zove mir u ocima gledaoca ali stade mi kolega na nogu. Svojom vojnickom cipelom na moje siroto i bosonogo stopalo.
Pa, pobugu...
Ne znam je li mi bilo zalije tog mira ili me boljelo vise, u skladu sa scenarijom pokazala sam istinsku grimasu tuge i bole.

Nedelja u Estoniji
Nedelju smo odlucili provesti u Talinu.
Jednodnevno krstarenje i nekoliko sati u Estoniji mogli bi da naprave cudo.
Ima ona izreka preko vode do slobode. Moja putoholicarska logika to shvaca ovako; ako se fizicki otrgnem od ovog grada, onda cu se oslobodim nemira.
Vrijeme je predivno za ovo doba godine.
Obradovala sam se mirisu przenih badema.
Obradovala sam se setnji gredom i ljudima koji se trude da nesto prodaju.
Obradovala sam se jelovnik iz snova prave mesarke. Snicla medium, krompir sa vrganjima i kolac od cokolade.
Ali sve je to nista ako vas nesto zulja ili caprka vam u srcu.
Ne, nisam nasla mir ali imam nove cizme.
Pa, i to je nesto.
Ne treba biti proklet.



slika; ulice Talina